/ Diana Miller / Getty Images
Melasa je nekada bila glavno sredstvo za zaslađivanje dok se rafinirani bijeli šećer nije gurnuo na stražnju stranu police. Ima prepoznatljiv okus koji donosi dodatnu blistavost receptima punim začina kao što su medenjaci ili kafa.
Povijest melase
Engleski izraz melasa dolazi od portugalskog melacea koji zauzvrat potječe od latinskog mel, što znači med. Melasus (sic) je prvi put viđen u tisku 1582. godine u portugalskoj knjizi koja najavljuje osvajanje Zapadne Indije.
Melasa je iz Zapadne Indije izvezena u SAD kako bi napravila rum. Britanci su američkim kolonistima naplaćivali visoke poreze na melasu putem Zakona o melasi iz 1733, ali carine su toliko zanemarile da su porezi smanjeni 1764. u nadi da će ih biti više.
Do 1880-ih godina melasa je bila najpopularnije zaslađivač u Sjedinjenim Državama, jer je bila puno jeftinija od rafiniranog šećera. Smatralo se osobito ukusnom sa soli.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata cijene rafiniranog šećera drastično su pale što je rezultiralo migracijom potrošača s melase na kristale bijelog šećera. Do 1919. godine potrošnja bijelog šećera u SAD po glavi stanovnika bila je dvostruko veća nego 1880. godine, a većina Amerikanaca je potpuno prešla s melase na granulirani bijeli i smeđi šećer.
U siječnju 1919. eksplodirao je ogroman čaj melase u Purity Distilling Company u Bostonu. Ono što je postalo poznato pod nazivom "Velika poplava melase" ubilo je 21 osobu i prosulo dva milijuna galona melase na ulice.
Zanimljivo je da melasa sada košta oko dvostruko više od rafiniranog šećera. Uz industrijske proizvode od alkohola i ruma, melasa se može koristiti i za izradu kvasca, za liječenje duhana i za stočnu hranu.
