Daniel Sambraus / Getty Images
Mnogi su se čitatelji pitali o druženju sa slijepim konjem. Baš kao i ljudi, konji mogu patiti od sljepoće. Nagađao sam da mogu imati i drugih problema s vidom, poput daleke ili blizine, problema s percepcijom dubine i drugih sličnih problema s očima koji mogu biti razlog zašto su neki sablasni, nervozni su u različitim uvjetima osvjetljenja ili odbijaju skočiti. Dakako, znamo da oni trpe od slabosti vida starosti kao i mi. Vrlo povremeno se ždreb slijepi ili se sljepoća pojavljuje kao posljedica ozljede ili bolesti.
Važno je razumjeti konje i koliko im je vitalno važna vizija za njihov opstanak. Iako vjerojatno podcjenjujemo kako konj koristi svoj miris i razumijemo da ih jako čuje, vizija je možda njegov najvažniji smisao. Konji imaju i monokularni i binokularni vid koji im omogućuju da vide u daljinu i usredotoče se na bok i straga bolje nego što to možemo. I mogu vidjeti bolje pri slabom svjetlu nego mi. Zbog položaja njihovih očiju na stranama glave mogu se vidjeti gotovo naokolo, osim samog prednjeg i stražnjeg dijela. Ovaj nevjerojatan raspon vida bio je vrlo važan za njihov opstanak u divljini. Trebali su vidjeti grabežljivce na dalekoj udaljenosti i trebali su biti svjesni svog puta dok su bježali kako bi izbjegli grabežljivce. Unatoč tome, međutim, mnogi ljudi navode kako se slijepi konji izvrsno prilagođavaju.
Iako su konji pripitomljeni tisućama godina, to je zaista samo vrlo kratko vrijeme na njihovom evolucijskom putu i ne dovoljno dugo da izgube odgovor leta koji im je tako dobro služio u divljini. Stoga moramo biti osjetljivi na to koliko je konj stresan bez ijednog osjetila toliko bitnog za njegov opstanak. Neki osjećaju da će umjesto bijega slijepi konj 'smrznuti'.
Držanje slijepog konja
Kad je u pitanju držanje slijepog konja iz vremena kad je ždreb, moramo razmotriti dvije stvari: njegovu sigurnost i našu sigurnost. Zadržati slijepog konja sljedećih dvadeset i više godina ogromna je odgovornost. Kako jedna zadržati slijepu, tisuću kilograma životinje s vrlo oštrim odzivom leta, a ostale životinje i ljude oko nje što je sigurnije moguće? Pitanje postaje kontroverzno kod mnogih ljudi koji kažu da je eutanazija najbolja. Sigurnost, troškovi i stres slijepca često su valjani argumenti protiv zadržavanja slijepog konja. Drugi tvrde da životinja zaslužuje priliku. Postoje slučajevi u kojima je izbor očit. Konj s "ponavljajućim uveitisom" često doživljava ekstremnu bol kada se stanje rasplamsa. Neki ljudi, odlučujući da ne mogu izdržati da ne vide svoje suputnike u boli, donose srčanu odluku da se konj eutanazira.
U jednom su slučaju vlasnici slijepog ždrijela izgradili poseban podmetač s karakterističnom podlogom koja graniči s unutarnjim obodom padobrana, tako da će ždrebica znati kad se približi ogradi. Naravno, hranu i vodu će uvijek trebati stavljati na isto mjesto kako bi se lako pronašli. Bilo bi potrebno pažljivo rukovanje kako konj ne bi ozlijedio sebe ili nekoga drugoga, jer se vodi kroz vrata, kapiju i u staje. Budući da se svaki konj može uspaničiti kada se nađe u zastrašujućoj situaciji, potrebno je jako paziti da se te situacije ne dogode - poput potjere za psom, prestrašenog neočekivanim zvukovima, uhvaćanja na malo konopac ili klizač s izlaznim pokrivačem.
Mnogi su čitatelji podijelili priče o slijepim konjima koji žive s konjima koji su pomogli voditi ih poznatim pašnjacima. Neki su ljudi spomenuli da stalno razgovaraju ili pjevaju kad su u njihovom nazočnosti, a konj uvijek zna gdje se nalazi. Održavanje okolice i tehnika rukovanja važno je. Često je ograđivanje koje je relativno sigurno da se životinja može naletjeti ima smisla. Također ih treba držati uz konja koji ih neće maltretirati. Sve pašnjake treba pazljivo birati, a pri uvođenju novih konja u stado treba biti pažljiv.
Jahanje slijepog konja
Slijepi konji mogu se jahati. Većina tih konja su vrlo dobro obučeni i poslušni pojedinci koji se jašu u strogo kontroliranim sredinama. Jahač bi trebao biti jako usredotočen jer su oči obojica. Očito će neki jahači više odgovarati brizi o slijepom konju nego drugima. Opet se vlasnici slijepih konja osjećaju sigurno i pomažu svojim konjima da se prilagode na njihovu situaciju.
Ako je posjedovanje konja velika odgovornost, posjedovanje slijepog konja to odgovornost povećava. Neće svi konji reagirati isto na njihovo stanje, isto kao što ni svi vlasnici neće reagirati isto. Mislim da je odgovor da učinimo najbolje što možemo i kada život konja postane teret, učinimo srčanu, ali humanu stvar.
